Knedle sa šljivama

Knedle sa šljivama

Ljeto nam omogućuje pripremu raznovrsnih jela sa svježim sezonskim voćem i povrćem i zato ga baš volim. Ne tako kao što volim proljeće 😉 ali kada su namirnice u pitanju, ljeto i ranu jesen obožavam. Danas je odluka za ručak pala na knedle sa šljivama a budući mi je od jučerašnjeg ručka ostalo dosta krumpir pirea, ‘ekonomično’ sam ga potrošila. Šljive su baš lijepo dozrile i jučer smo ih ubrali u dedinom voćnjaku. To je neka vrsta debelih okruglih plavih šljiva koje su užasno sočne i mekane, a kako je moja Magdalena (3,5) veeeliki obožavatelj svog voća, skoro je sve što smo ubrali pojela do ručka, morala sam malo šljiva ‘dokupiti’ u dućanu. Ne moram ni reći da su te obične šljive iz dućana bile totalno bezukusne i kisele u usporedbi s ovim domaćim. Tome sam doskočila tako što sam u svaku šljivu nakon vađenja koštice stavila žličicu šećera i tako je umotala u krumpirovo tijesto.

Uskoro ćemo na godišnji u Vukovar k mojim roditeljima a tamo se uvijek opskrbimo većim količinama šljiva. Moj je tata neiscrpan iztraživač ratom napuštenih i opustošenih imanja po periferiji Vukovara i svako malo sa tih svojih vožnji biciklom donese ponešto šljiva. Puno je takvih imanja u dijelu grada u kojem sam odrasla, jer to je pretežno bilo vikendaško naselje. Često se tim poljskim putevima šetamo ili vozimo biciklima pa usput djeci prepričavam kako je to nekad bilo, pokazujem im mjesta na kojima smo se kao djeca igrali skrivača i svatova, mjesta na kojima smo susjedima krali šljive i kajsije pa kasnije od toga radili ručkove za lutke, mjesta sa kojih se s proljeća širio opojan miris najljepših jorgovana na svijetu….Dosta se ljudi već vratilo i lijepo sredilo te okućnice, no puno ih žalosno i derutno stoji obrašteno u korov i trnje, kao u Trnoružici, kao da je sve zaspalo te davne ratne 1991. godine. Jedino krošnje starih voćki strše iz korova i grmlja i za divno čudo daju plodove iako ih nitko godinama ne tretira i ne brine o njima, kao da na taj način žele poručiti kako je priroda nesalomljiva, velika i moćna. Ahh ta sjećanja. Nevjerovatno je kako me ponekad određena hrana, mirisi, okusi  podsjete na neka davna već pomalo zaboravljena vremena…A knedle sa šljivama su baš jedno od tih jela mog djetinjstva, tipično ljetno i jako fino. Mi djeca smo to uvijek rado jeli, jer je to bio slatki ručak (a to onda i nije ‘ručak’ nego uživancija 😉 ) a i moja ga djeca danas jednako jako vole kao i ja. Kako nam ručak danas ne bi bio prelagan, uz knedle sam spremila i gustu krem juhu od tikvica.

Potrebno:

plave šljive srednje veličine (ako su prevelike prepolovite ih ili izrežite na manje komade)
pire krumpir
brašno
1 jaje
sol
vanilin šećer, šeće, krušne mrvice

Priprema:

Od krumpira, brašna i jaja umijesiti srednje tvrdo tijesto. U receptu ne navodim količine jer nisam stigla vagati, a obično ovo radim onako, od oka. Bitno je da tijesto nije premekano i gnjecavo, a to opet ovisi o tome koliko krumpira imate. Ako ga je više, trebat će vam više brašna. Uglavnom, brašno dodavajte postepeno dok ne postignete željenu čvrstoću. Ništa se neće dogoditi ako vam je malo premekano ili pretvrdo. Iskreno, meni knedle uvijek ispadnu drugačije i nikad još nisam postigla da mi budu onakve kakve je radila moja baka koja mi je uzor u kuhanju. Ali nikad se nije dogodilo da budu nejestive 😉
Na pobrašnjenoj površini razvaljati tijesto i izrezati na kvadrate.
Na svaki kvadrat staviti po šljivu (ako su kisele ubacite u nju malo šećera kako sam pokazala na slici ispod) i zamotati tijesto pritiskujući prstima.
Kuhati knedle u većoj količini kipuće slane vode dok ne isplivaju na površinu. Potrebno im je cca. 10 min. Kuhane knedle ocijediti.
Na maslacu ili ulju kratko popržiti krušne mrvice sa 1 vanilin šećerom pa na to istresti ocijeđene knedle. Pažljivo promiješati tako da se knedle uvaljaju u mrvice i to je to.
Poslužiti uz malo šećera ili domaćeg pekmeza od marelica ili šljiva ako vam je još uvijek prekiselo 😉

Dobar tek!